Domagoj Margetić: Poredak nastao na retorici krvi i tla

Razgovarao: Edin Husković

tacno.net: Gospodine Margetiću, već 19 dana štrajkajte glađu i, prema informacijama koje imamo, dobrano ste narušili zdravlje. Šta je to na što želite ukazati, a da je vrjednije i od zdravlja?

Domagoj Margetić: Štrajk glađu započeo sam nakon što je postalo izvjesno da se u Hrvatskoj “na mala vrata” kroz medije, i što je najgore uz pomoć samih novinara, ali i Hrvatskog novinarskog društva, uvodi cenzura na mala vrata, odnosno da se cenzuru pokušava institucionalizirati u interesu ratnoprofiterske ekonomske i političke elite u ovoj zemlji. Mi istraživački novinari koji smo razotkrili velike korupcijske afere, kao što sam primjerice istražio i pisao o Aferi Hypo, HAC, Slučaju Soboli, Aferi Carina, Slučaju INA, Slučaju Zagrebačke banke, nakon što razotkrijemo takve korupcijske afere jednostavno u Hrvatskoj ostajemo bez egzistencije, na ulici, doslovno bez mogućnosti da preživimo, a korupcijske afere koje smo otkrili se prikrivaju, ne procesuiraju, te dok akteri tih afera uživaju u blagodatima onoga što su opljačkali, mi istraživački novinari ostavljeni smo doslovno na ulici da gladujemo. Na taj način ne samo da nas se egzistencijalno uništava, nego se pokušava sustavno ušutkati kritičke novinare, koji nisu pod paskom korporativnih medija, koje se kontrolira marketinškim novcem i putem netransparentnog vlasništva iza kojeg se često krije kapital sumnjivog porijekla. Mi novinari radimo u javnom interesu, ne vodimo privatne biznise, nego istražujemo i objavljujemo informacije od javnog interesa. Zato i zaštita novinara mora biti ozbiljnije institucionalizirana ne samo u Hrvatskoj nego na cijelom tranzicijskom Balkanu. Situacija je praktički svugdje ista. Zato sam kao zahtjeve za prekid štrajka glađu postavio: pokretanje postupka za izradu i donošenje Zakona o zaštiti prijavljivača korupcije, kojim bi se zaštitili i novinari koji otkrivaju korupcijske afere; zatim da se istraži i utvrdi tko to u Hrvatskoj sastavlja te fantomske crne liste novinara, po kojim kriterijima i na koji način, a ako ne postoje takve crne liste tražim da vlasti službeno i javno kažu da takve liste ne postoje, niti da oni stoje iza takvih lista; treće tražim da se pokrenu postupci u predmetu Hypo, te da vlasti, prije svega Vlada i predsjednik Josipović javno odaju priznanje istraživačkim novinarima, i to svakom poimence, koji su svojim otkrivanjem korupcijskih afera dali doprinos demokratizaciji i borbi protiv korupcije u ovoj zemlji.

tacno.net: Po meni, još veći problem od vlada i njihovih institucija koje bi se trebalo korektno odnositi prema tom problemu, jeste šira javnost, i to na prostoru cijele ex-Yu, javnost koja je inertna i ni na jedan način ne pokazuje namjere da će dozvoljenim i zakonskim sredstvima stati iza nezavisnog, istraživačkog novinarstva, a upravo je javnosti to u najvećem interesu. Zašto je to tako?

Domagoj Mergetić: Slažem se s vama, ali tu i takvu javnost da tako kažem formatirali su na taj način i formirali upravo korporativni mediji, iza kojih su se krili određeni interesi, financijski, ekonomski, politički i društveni. I mene zabrinjava najviše zapravo stanje društva, stanje javnosti, koja je potpuno umrtvljena, ušutkana, i uljuljkana, i kao takva najpogodnija za upijanje medijske propagande koja se plasira kroz takozvane mainstream medije. Znate, a to smo gledali na Balkanu zadnjih dvadesetak godina, korumpiranim političkim elitama na Balkanu, podjednako u svim našim zemljama, lakše se manipulira kroz ovakve medije i kada javnost informacijski hipnotizirate i paralizirate, onda preko kontroliranih medija s njom možete raditi što hoćete. I to je ono što je opasno, jer takvu smo medijsku manipulaciju gledali tijekom ratnih sukoba na Balkanu 90.-ih godina i rezultat tog medijskog ispiranja mozgova smo vidjeli, kao najgori mogući rezultat, najmonstruozniji i anticivilizacijski. Takav je rat bio moguć jednim dobrim dijelom i zbog medija, koji nikada za svoje ratno huškanje nisu odgovarali niti moralno ni kazneno, iako sasvim sigurno za rat snose svoj dio odgovornosti. Tako i sada, javnost jest odgovorna, ali su odgovorni i mediji koji toj javnosti ispiru mozak. Mediji su u tome bili sudionici kako ratnim elitama na Balkanu, tako i kasnije su bili suučesnici i držali svojom šutnjom ljestve onima koji su nakon rata pljačkali države na Balkanu i na tome gradili svoja milijarderska tranzicijska carstva. Zbog toga i štrajkam glađu jer mi je jasno kolika je odgovornost nas novinara. Zbog toga jer ne želim šutjeti, ne želim da mi sutra netko kaže – šutio si a možda si nešto mogao učiniti. Ne! Odlučio sam ovim štrajkom glađu vikati o problemima s kojima smo suočeni. Dok postoje zabranjene istine i dozvoljene laži, javnost će i dalje biti ovakva kakva jest. Štrajkam glađu i zato da bi građani, dakle pojedinci u toj javnosti, razmislili o poruci koju šaljem, da bi se zamislili nad onim što govorim i pišem. Ali slažem se, i da ponovim onu