Dok je u zatvoru ne može biti županica

Svatko doista treba biti nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Ali nipošto ne smije biti nedodirljiv. Niti uživati apsolutno ista prava kao i onaj tko nije osumnjičen, nema optužnicu, niti je pritvoren u istrazi. Kad se slučaj pritvorene županice Marine Lovrić Merzel usporedi s pravima građana, odnosno zaposlenika u bilo kojoj tvrtki, vidjet će se da većina može dobiti otkaz ukoliko se bez opravdanog razloga tri dana ne pojavi na poslu. Županice na svom radnom mjestu nema. Je li zatvor opravdan razlog odsustva svatko može procjenjivati kako mu se svidi. Ali je apsolutno sigurno da nitko u Sisku nije izašao na izbore u namjeri da glasa i pokloni povjerenje osobi, koja će jednog dana svoj posao obavljati iz zatvorske ćelije. Nitko ne bi glasao za to. A izborna kampanja u kojoj bi bilo koji kandidat na uličnim plakatima poručivao kako je spreman voditi županiju, iako ne može dolaziti na posao, bila bi u najmanju ruku tragikomična. I neuspješna. Utoliko je povjerenje birača u slučaju sisačke županice već sada izigrano. Taman i da se optužbe iz DORH-a pokažu neosnovanim i Lovrić Merzel dokaže svoju nevinost. Što je u najmanju ruku neizvjesno.

Njezin slučaj otvara važna pitanja o osnovnim postulatima demokratskog sustava, koji nije savršen, niti ga itko na taj način treba doživljavati samo zbog toga što su u Hrvatskoj realizirani temeljni postulati demokracije. Izbori su redovni, smjene vlasti u skladu s rezultatima, nitko ne sumnja u poštenje izbora, kao ni u legalitet pobjednika. Ali taj temelj nipošto nije dovoljan. Praktično sve važnije stranke, a pogotovo SDP i HDZ, boluju od sindroma autokracije. Milanović i Karamarko kao šefovi stranaka po svom nahođenju i pod pritiskom javnosti, bez jasnih kriterija, prosuđuju što je dozvoljeno, a što nije. Da su demokratski procesi u samim strankama na višoj razini to se ne bi događalo. U statutima stranaka moralo bi biti određeno što se događa s Lovrić Merzel, Željkom Sabom, Ivom Sanaderom ili Ivanom Čehokom u trenutku pritvaranja. Svaki bi član automatizmom trebao biti suspendiran sa svih dužnosti ako završi u zatvoru. Ne da bi unaprijed bio osuđen, već zato što ne može raditi. I ne smije odlučivati. Jer im birači za to povjerenje nisu dali. Zakon o lokalnoj samoupravi također je manjkav. Jer je bilo kojeg načelnika, gradonačelnika i župana jako teško smijeniti. Dobili su prava faraona, lokalnih šerifa, kojima je gotovo sve dozvoljeno. Mogu pasti samo ako se ne izglasa proračun. Ili putem referenduma, čije provođenje dugo traje i puno košta. Tolika zaštita je pretjerana i nakaradna. A Zakon pun rupa.

Jer cijelog natezanja oko Lovrić Merzel ne bi ni bilo da u Zakonu stoji kako je svaki čelnik lokalne samouprave automatski supendiran s dužnosti ukoliko svoj posao ne može obavljati. Naravno, ne zbog kraće bolesti, ali da zbog zatvora. Moralo je biti propisano tko ih mijenja u takvom slučaju. Pa bi zamjenik županice u Sisačko-moslavačkoj županiji preuzeo ovlasti Marine Lovrić Merzel, dobio pravo potpisa i odlučivanja. Županija bi funkcionirala, a optuženica čekala ishod istrage i suđenja. Pod suspenzijom. Ovako je stvar dovedena na rub ludila. Jer se važni ugovori i poslovi županije imaju potpisivati i dogovarati u zatvorskoj ćeliji. Je li to demokracija? Njezin cilj i smisao? Ta šizofrena situacija govori kako je i Sanader u zatvoru komotno mogao još neko vrijeme biti premijer da nije prethodno abdicirao. Kao što je Radimir Čačić bio ministar i prvi potpredsjednik Vlade i nakon nepravomoćne sudske presude za odgovornost u prometnoj nesreći u kojoj je poginulo dvoje ljudi.

Kad pravila nema Vlada i danas može slobodno brkati lončiće. Pa istraživati jesu li optužbe DORH-a protiv Lovrić Merzel utemeljene ili nisu. Preispitivati spornu vrijednost procjene nekretnine Porezne uprave, kao da je Zoran Milanović stranka u postupku. Premijer na krivom mjestu i na sasvim pogrešan način neuvjerljivo dokazuje navodno visoke principe i kriterije za rad državnih dužnosnika. U stvari preispituje DORH, iako se ne bi smio miješati. I još uvijek nije apsolutno ničim pokazao da Lovrić Merzel više ne uživa povjerenje SDP-a u kontekstu političke odgovornosti.