Direktorima ARZ-a i HAC-a prijeti smjena

Nije porazna samo spoznaja kako nema suđenja i presuda, pa čak ni pouzdanog vještačenja tako jednostavnih i očitih nezakonitosti kakvo je viđeno u slučaju farbanja tunela Skladgradnje, već je još gora činjenica da nema dubinskog ispitivanja porijekla imovine bivših direktora, ministara, državnih tajnika i svih ostalih involviranih u inkriminirane poslove. Kod mnogih je vrijednost imovine toliko dramatično narasla i u takvom je neskladu s legalnim primanjima, da je upravo u tome ključ svake ozbiljne i široke istrage o korupciji i pljački u cestogradnji. Bez takvog pristupa neće biti ni rezultata, što nužno i ne mora biti politički problem ukoliko predstavnici Europske komisije zažmire na oba oka i prihvate dokaze da Hrvatska u sadašnjosti ima uspostavljen kvalitetan sustav sprječavanja korupcije u svim državnim tvrtkama.

Samo ARZ i HAC u iduće dvije godine moraju platiti oko 1,5 milijardi eura kredita, koje sami ne mogu pokriti.

Istovremeno je, svega šest mjeseci od preuzimanja upravljanja u najvažnijim tvrtkama, odnosno postavljanja novih kadrova u »Autocesti Rijeka-Zagreb« i Hrvatskim autocestama, postalo očito kako su novoimenovani državni direktori ARZ-a i HAC-a odlučili dobar dio vremena potrošiti kako bi se bavili sami sobom, pojedinačnim interesima, borbom za utjecaj i moć, pri čemu se previše ne biraju sredstva.

U HAC-u je javna tajna kako ljudi koji vode sustav sa 2.800 zaposlenih u kojem se i dalje obrću milijarde kuna, međusobno ne razgovaraju izvan sjednica Uprave. Povrh svega, javno je prije nekoliko dana predočeno kako unutar sustava postoji paralelna politika rukovođenja, jer je predsjednik Uprave ARZ-a Željko Denona u našem listu otvoreno priznao kako je pripremio prijedlog restrukturiranja s riječkim kolegama u HAC-u, Bajićem i Dalsasom, prijedlog bitno drugačiji od onoga Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture.