Premijer Zoran Milanović imao je u jednom danu čak tri briljantna bisera iz treniranja demokracije. Prvi kada nije dopustio da se odgovori na pitanje na koji je način novi ministar turizma Darko Lorencin dobio tri stambena kredita: 'Ovo nije optuženička klupa. Neće odgovoriti. Dobio je kao i ja, na kamate'. Zanimljiv je ovakav stav premijera prema novinarima, ali i prema svom novom ministru. Ovakvom je gestom ponizio novog ministra jer takvom 'zaštitom' od novinara je zapravo poručio kako novi ministar nije dorastao takvom izazovu kao što je provokativno novinarsko pitanje. S Lorencinom sam imao prilike voditi diskusiju i radi se o bistrom i okretnom mladom čovjeku koji je u stanju bez problema odgovoriti na takav tip pitanja.

Skrivajući Lorencina od novinara, Milanović je tek sada podgrijao novinarsku znatiželju o Lorencinovim kreditima i oni će zasigurno postati novinarska tema. Međutim, skrivajući ga, odnosno uskraćujući javnosti odgovor na sasvim umjesno pitanje premijer se malo i posvadio sa svojim obavezama koje kao javna osoba on i njegovi ministri imaju prema javnosti, a to je objasniti što imaju i kako su stekli na početku mandata i isto to na kraju mandata. To se zova pravila demokratske igre, a u Milanoviću se očito počeo buditi duh njegovih partijskih predaka koji su smatrali da jugoslavenskom društvu koje predvodi partija demokracija nije potrebna. I taj su stav vrlo upečatljivo branili. Uglavnom krvlju onih koji nisu tako mislili.

Svaki je govor bolji od onakvog čitanja

Potom je Milanović komentirao i izbore za Europski parlament te izbacivanje Ingrid Antičević Marinović s izborne liste: 'Ingrid bolje govori nego što čita engleski, i ja to znam. Ne mogu to prešutjeti jer to smatram oblikom mobinga, ona nije savršena, ali to je znanje engleskog jezika i ono nije Bog zna kakvo. Nažalost, nema se vremena ni snage da se u kampanji hrvamo s time, da to bude glavna politička tema. Njoj se ispričavam kao kolega, prijatelj i čovjek, ona ostaje u Saboru'. Još je zaključio kako Ingrid bolje govori talijanski jezik, te naglasio da neki profesori engleskog jezika taj jezik govore za ocjenu -2.

Dakle, Ingrid bolje govori nego što čita! Logično bi bilo zapitati i nju i premijera zašto je zaboga onda išla čitati? Međutim, premijer je zapravo htio reći kako je od onakvog čitanja svako govorenje bolje. Dakle, Milanović je svjestan katastrofe koju Ingrid Antičević Marinović može proizvesti kada prozbori na engleskom, a ipak ju je poslao u Bruxelles. Zašto?
Engleski je i te kako bitan za europski parlament jer naša mala skupina zastupnika neće moći svojim glasovima ništa bitno promijeniti, ali će zato biti u prilici lobirati. A za lobiranje je potrebno znati neki jezik. A 'mast trast' izričaj teško bi išta mogao izlobirati!

Na kraju je još Milanović izveo piruetu s talijanskim jezikom koji Ingrid bolje govori od većine profesora engleskog. Sasvim je nejasno što je time htio reći jer kakve to uopće ima veze ako žena ne zna engleski? Kakve uopće ima veze to što profesori engleskoga ne govore talijanski? Ovakvo besmisleno objašnjenje otvara neka drugačija pitanja i dvojbe oko Milanovića i one nisu političke naravi!

Šutnja je zlato

I na kraju Zoran Milanović je današnju sjednicu Vlade završio na pomalo neuobičajen način. Osvrnuo se na kritike nekih nevladinih udruga koje su prosvjedovale prije dva dana kada su on i predsjednik RH Ivo Josipović ugostili predsjednika Azerbajdžana Ilhama Alijeva: 'Pitaju zašto se sastajem s korumpiranim diktatorom. To je vrlo nepošteno. Kao prvo, mi se ovdje borimo da potpišemo neke komercijalne ugovore, da ih realiziramo, da hrvatsko gospodarstvo dobije nove poslove, a s time da i radnici dobiju svoje plaće. Mi smo između ostalog dogovarali prodaju brodova Azerbajdžanu, a ne prodaju oružja kao što to čine mnoge države na zapadu. A što se tiče kritike nevladinih udruga da je riječ o korumpiranoj zemlji kojom vlada diktator, moram reći da je Azerbajdžan danas slobodnija zemlja nego ikada prije u svojoj povijesti, da je to najsekularnija islamska država u svijetu u kojoj žene imaju veća prava nego bilo gdje u islamskom svijetu. Ne volim licemjerje tih nevladinih udruga. Neka se zapitaju, a onda javno kažu zalažu li se za to da nikakve poslove ne dogovaramo s Azerbajdžanom. Neka kažu "mi ne želimo da radnici u Uljaniku ili