"Crna knjiga" Udruge Franak: Stotinu priča o depresiji, razvodima, bankrotima i – kreditima u francima
(Novi list)
Poslali i na Markov trg
»Neistina je da se ovdje radi o problemu lakomislenih ili neukih. U pitanju su golemi propusti državnih institucija koje su trebale spriječiti da se takvi, visokorizični krediti uopće nađu u ponudi«, kažu u udruzi
ZAGREB »Zbog kredita u švicarskim francima, moja se svakodnevnica, život čovjeka od samo 34 godine, pretvorila u život starca – prijatelji me hrane, privatnog života nemam jer me ljudi, zato što mi ne mogu pomoći, izbjegavaju. Razbolio sam se, jer me cilj postojanja – plaćanje stambenog kredita, doveo do teške depresije...«, samo je jedno od stotinjak, vrlo teških i vrlo emocionalnih svjedočanstava građana zaduženih u francima, koje je udruga Franak objavila u »Crnoj knjizi«, zbiru svjedočanstava ljudi dovedenih do propasti. »Crnu knjigu« su članovi udruge FranaK, na desetke primjeraka, urudžbirali u Saboru – za svakog pojedinog zastupnika, kao i u Vladi na Markovom trgu za svakog ministra, zatim u HNB-u, upravama banaka i mnogim drugim institucijama.
»Knjigu smo uručili svima koji donose odluke, jer svi oni zajedno moraju i mogu nešto poduzeti. Unutra je tek stotinjak priča, ali zapravo samo jedno, isto svjedočanstvo, identično za svih stotinu tisuća zaduženih u CHF. To su svjedočanstva o golemim društvenim posljedicama koje su krediti u francima uzrokovali, autentične priče o, zbog kredita, raspadnutim brakovima, ostavljenoj djeci, bolestima i stresovima. To su priče o sto tisuća zaduženih u francima, ali o, zapravo, još tristo i više tisuća ljudi koji čine njihove obitelji«, kazala je, predstavljajući knjigu, Petra Rodik, sociologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i sama zadužena u francima.
»Zbog teške situacije, suprug i ja smo se razveli, on je obolio na živce i otišao, ostavivši me s djecom u stanu na kredit od gotovo tri tisuće kuna na mjesec«, jedna je priča samohrane majke, druga pak govori o muškarcu kojeg je ostavila supruga, prepustivši mu, uz alimentaciju za djecu, i plaćanje kredita za stan. Svi su dužnici priče u »Crnoj knjizi« pisali sami, potpisujući se s punim imenom ili, u najvećem broju slučajeva, ostavljajući svoje pseudonime. Potpisuju se, redom, kao »Nitko Ništa«, »Ljudsko biće iz Hrvatske«, »Minimum Digniteta«, »Još jedan u nizu« i slično. Riječ je, mahom, o ljudima između 30 i 40 godina, obrazovanim stručnjacima koji su se odlučivali na odlazak iz roditeljske kuće, na kredit kupovali krov nad glavom da bi se sada, u velikom broju, ponovno, sa vlastitim obiteljima, vraćali u dom starih roditelja, i njima na »grbaču«. U međuvremenu su mnogi od njih ostali bez posla i plaće, a onda i bez stanova, ali i dalje s teretom kredita na leđima.