Cesta kojom se nikada nećemo voziti koštat će nas 300.000.000 kuna?!
(Gradski list Bjelovarac)
NAKNADNA PAMET Tek nakon što je novopečeni ministar rekao da se obustavlja gradnja Bilogorskog ipsilona u HAC-u 'hrabro' progovorili
* Nezavisni cestarski sindikat još je potkraj 2009. godine podnio prijavu USKOK-u zbog sumnji na organizirani kriminal prilikom ugovaranja
radova na autocesti A13
Unatoč mnogobrojnim indicijama, Uprava Hrvatskih autocesta tek je nakon izjave novopečenog ministra prometa Siniše Hajdaša-Dončića, koji je, podsjetimo, najavio odustanak od dovršetka Podravskog ipsilona, “naglo” shvatila kako za ugovorene poslove ustvari nikada nije ni bilo dovoljno novca. Štoviše, Uprava HAC-a, više od godinu dana nakon što je i formalno istekao vremenski rok za dovršetak radova, napokon je javno obznanila da je Podravski ipsilon tek neispunjeno predizborno obećanje.
Progledali
Međutim, čelnici HAC-a čini se da tek trebaju spoznati ono na što su njihovi sindikalci upozoravali prije dvije i pol godine. Naime, Goran Skok, zviždač HAC-a, još je 24. studenog 2009. godine Državnom odvjetništvu i USKOK-u podnio prijavu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, ministra prometa Božidara Kalmete, državnog tajnika Zdravka Livakovića te članova Uprave i Nadzornog odbora Hrvatskih autocesta, zbog kršenja zakona o trgovačkim društvima i javnoj nabavi, i to upravo zbog toga što je s izvođačima radova potpisano nekoliko ugovora za izgradnju predizbornih cesta ukupne vrijednosti veće od milijardu eura, iako se već tada znalo da novca nema dovoljno.
Gromoglasna šutnja izvođača radova
Izgradnja trase autoceste A13 povjerena je domaćem građevinskom konzorciju u kojemu su osim splitskog Konstruktor-inžinjeringa sudjelovali zagrebačka Hidroelektra niskogradnja i Osijek-koteks. Zajedno s tadašnjim PDV-om od 22 posto, ugovor je potpisan na 545.079.507,38 kuna, dok je krajnji rok za dovršetak radova 22 mjeseca nakon potpisivanja ugovora (29. travnja 2009. godine). Domaćem građevinskom konzorciju kojega sačinjavaju varaždinski Zagorje-tehnobeton, Cesta Varaždin i zagrebačka podružnica Swietelsky povjerena je pak izgradnja objekata, prijelaza i prolaza, čiji je trošak, računajući PDV, iznosio 344.627.453,07 kuna, dok je vremenski rok ograničen na 18 mjeseci nakon potpisivanja ugovora. Od svih navedenih izvođača radova potkraj prošlog tjedna službeno smo zatražili da, među ostalim, procijene vlastitu financijsku štetu nastalu neispunjenjem ugovornih obveza HAC-a, te jesu li pravnim ili nekim drugim putem zatražili obeštećenje. Do zaključenja broja nitko nije odgovorio.
- Nije Sanader bez vraga nekoliko mjeseci prije navedenih ugovora izjavio da je Hrvatska “u banani”. Usto, ugovori su potpisani bez ishođenih građevinskih dozvola, a čak je i svečano potpisivanje ugovora u organizaciji zloglasne Fimi medije upriličeno na privatnoj parceli koja je unajmljena - objašnjava Skok.
Glavni HAC-ov zviždač, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, postavlja pitanje i jesu li i sâmi izvođači radova već u trenutku kada su potpisivali ugovore znali da HAC nema dovoljno novca.
Ugovori i penali?
- Ugovore za sada nitko nije osporio, a prema njima, zbog nepoštivanja svojih obveza, HAC je izvođačima radova dužan isplatiti penale. Prema našim procjenama, samo za Bilogorski krak trebalo bi biti isplaćeno 150 milijuna kuna, ne računajući zatezne kamate.
Mi ne raspolažemo dokazima da su građevinci svjesno potpisali ugovore iako su znali da novca nema, no tim pitanjem svakako bi se morao pozabaviti USKOK - ističe Stanić, dodajući kako iz USKOK-a do danas nisu zaprimili odgovor, tako da ne znaju je li prijava u obradi, ili je odbačena. No, s obzirom na nedavne izjave ministra Hajdaša Dončića, ali i Uprave HAC-a, sindikalci očekuju kako će USKOK ovih dana intenzivirati radnje, a da ih dodatno motiviraju, kažu, poslat će im i požurnicu. Sve zajedno, u Nezavisnom sindikatu cestara štetu od neizgrađenih predizbornih autocesta, procjenjuju na vrtoglavih milijardu kuna, koliko smatraju da će koštati penali. Nešto više pokušali smo doznati od USKOK-a, no dobili smo odgovor da sukladno zakonskim odredbama ne potvrđuju primitak prijava i “ne odgovaraju na u p i t e istražuju li nešto ili ne”. Međutim, iz faksimila prijave koju ekskluzivno objavljemo vidljivo je da ju je USKOK zaprimio 24. studenog 2009. godine te da se vodi pod oznakom “KRUS-884/09”.
300 milijuna kuna štete
Neovisno o tomu hoće li “šuplje” predizborno obećanje o izgradnji autoceste A13 dobiti svoj sudski epilog, za Bjelovarčane koji će očito na "svoju" cestu čekati još jako dugo bila bi to slaba utjeha. Šteta koja je počinjena svakako se mjeri u stotinama milijuna kuna.
Naime, prema javno dostupnim podacima, HAC je za gradnju objekata na trasi A13 (Bjelovar - Vrbovec) do sada utrošio 86 milijuna kuna, odnosno 12 posto ukupnog troškovnika. No, iz revizorskog izvješća poslovanja HAC-a za 2010. godinu vidljivo je da je te godine, dakle u vrijeme kada je izgradnja autoceste A13 navodno bila u punom jeku, za otkup zemljišta plaćeno dodatnih 12,48 milijuna kuna, što budi osnovane sumnje da je cesta, osim bez osiguranih sredstava, građena i bez odgovarajućih građevinskih dozvola.
- Sve je to odrađeno zbrdazdola i preko noći. Gotovo nitko u HAC-u čak nije ni znao za svečano potpisivanje ugovora u šatoru u Cugovcu - tvrdi Goran Skok.
Kada se troškovima izgradnje objekata i otkupa zemljišta pridoda osnovica od 150 milijuna kuna penala za koju čak i sindikalci tvrde kako će teško biti pravno osporena, ispada da će hrvatski građani autocestu A13 koja nikada neće biti izgrađena u konačnici platiti 300-injak milijuna kuna. Da tragedija bude veća, upravo se na taj iznos procjenjivao troškovnik izgradnje brze ceste od Bjelovara prema Zagrebu.
Povratak na brzu cestu?
- Prema svemu sudeći, ugovori će biti raskinuti, a HAC će najvjerojatnije morati platiti penale izvođačima. Od prvog trenutka znalo se da je autocesta prema Bjelovaru suvišna iz nekoliko razloga. Prije svega, prosječni dnevni promet od oko četiri tisuće vozila izgradnju autoceste čini neisplativom. Nadalje, građani bi morali plaćati cestarinu, a mnogi bi, kako bi uštedjeli, putovali starom cestom. I na kraju, autoceste su poput rijeka, jer one razdvajaju ljude, umjesto da ih spajaju. Naime, izlazi s autoceste veoma su skupi, jer zahtijevaju nadvožnjake i naplatne kućice, dok je izgradnja izlaza s brzih cesta višestruko jeftinija - objašnjava Stanić.