Bravo Mrsiću!
(Novi list)
(NOVI LIST) Koja je bila prva mjera kojom se slavni Franklin Delano Roosevelt uhvatio u koštac s velikom gospodarskom depresijom tridesetih godina prošloga stoljeća? Prva njegova briga bila je zbrinjavanje vojske od 11 milijuna nezaposlenih. Veliki je američki predsjednik pokrenuo program javnih radova u kojem su građeni javni objekti: ceste, hidrocentrale i slično. Roosevelt je uveo i naknade za nezaposlene, kao i socijalno osiguranje i starosnu mirovinu, dakle sve ono što nam sada – kako nas uvjeravaju naši vrli krizni menadžeri – priječi izlazak iz krize.
Roosevelt je podržao i potaknuo pravo radnika na sindikalno organiziranje, kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora, koje pak naša politička vrhuška (Mirando Mrsić) smatra »rakom«. Situacija u Hrvatskoj, barem kada je posrijedi ova nepregledna vojska nezaposlenih, obespravljenih, blokiranih, razvlaštenih i napuštenih, nije bolja od stanja u SAD-u u vrijeme Velike krize. Roosevelt se borio sa stopom nezaposlenosti od 25 posto, dakle ne puno višom od naše sadašnje stope nezaposlenosti, pri čemu moramo imati na umu da je stvarni broj nezaposlenih puno veći od broja registriranih nezaposlenih. Zbog stalnih pokušaja države da administrativnim putem snizi stopu nezaposlenosti bilo bi puno kada bismo baratali podatkom o broju zaposlenih, koji puno realnije od same stope nezaposlenosti svjedoči o razmjerima naše katastrofe. U Hrvatskoj je izvan svijeta rada čak 51 posto onih između 15 i 64 godine. Dakle, u našoj zemlji više ljudi ne radi nego radi! U EU lošiju stopu zaposlenosti od Hrvatske ima samo Grčka, ali za zanemarivih 0,2 posto! I kakav je odgovor naše vlade na ovu katastrofu? Kako Banski dvori odgovaraju na ovu brojku od koje se ledi krv u žilama i koja širi strah i beznađe? Nije Roosevelt slučajno rekao, kada je iznosio svoj plan oporavka, da se trebamo bojati jedino straha samoga. No odgovor naše vlade je ciničan. Banski dvori odlučili su se na smion korak: borit će se protiv nezaposlenosti ukidanjem potpora za zapošljavanje. Baš kao što već mjesecima traje kampanja kojom nas pokušavaju uvjeriti da problem nezaposlenosti neće biti riješen sve dok se ne ograniče ili ukinu prava zaposlenih. Riječ je o preuzimanju njemačkog modela, koji je u međuvremenu implementiran u cijeloj Europi. Na tom modelu, formalno ili neformalno, inzistiraju i Europska komisija, MMF, kreditne agencije... Njemačka je prije desetak godina drastično srezala prava nezaposlenih i uvela tzv. miniposlove, kojima je snizila cijenu rada i povećala njemačku konkurentnost, ali na račun dvostrukog povećanja broja siromašnih među zaposlenima. Pomalo je bizarno da njemačka kancelarka danas kod drugih i dalje inzistira na stezanju remena, dok kod kuće provodi socijaldemokratski program: uvodi minimalnu nadnicu, smanjuje dobnu granicu za odlazak u mirovinu, proširuje pravo na dječji dodatak, ograničava rast najamnina... No nemojmo se zavaravati. Naša je vlada na problem nezaposlenosti, koliko god nam se to činilo bešćutno i sramotno – kako se Mrsićevo rezanje potpora za zapošljavanje komentiralo u medijima i na internetu – odgovorila točno onako kako misli da treba. Rezanjem. Ovdje, dakle, nije riječ ni o kakvoj zabuni, a još manje o pogrešci, kako to sugerira jučerašnji istup premijera Milanovića koji uvjerava da njegova vlada ne ukida poticaje za zapošljavanje te da su mediji opet nešto pogrešno shvatili. Poticaja nema, bez obzira hoćemo li to nazvati ukidanjem, privremenom obustavom ili zamrzavanjem. Vlada je napravila točno ono što se od nje očekivalo.
Preuzeto s: nhs.hr