Bljak - bljak Vrdoljak

– Pa dobro, ako i dalje misli obnašat dužnost ministra gospodarstva, onda je fakat bio dužan ponudit ispriku svim radnicima u Hrvatskoj.

– A zašto bi on nudio ispriku? Samo zato što su to od njega zatražili sindikati i laburisti? Niti ju je ponudio, niti su mu je iznudili!

– I ti misliš da ono što je izrecitirao na HTV-u, u »Hrvatskoj uživo« nije bila isprika onima koje je ponizio i obezvrijedio?

– Ja mislim da od njega nije trebalo ni tražit ni očekivat ispriku.

– Ali kako ona ljigava izjava može proć bez isprike?

– Na koju od ljigavih izjava misliš?

– Pa na onu, sad već legendarnu: »Zahvaljujem vama, poduzetnicima, na tome što nam dajete plaće i što hranite svoje djelatnike, što nisu socijalni slučajevi.«

– Ima ona i svoj patriotski nastavak: »Vi ste oni, posebno mali i srednji, koji u stvari najveće domoljublje pokazujete.« A kad se itko u ovoj zemlji ispričao zbog kvazipatriotske demagogije?

– Šta sad ti tupiš o patriotizmu? Pa ne radi se o tome!

– Samo se o tome radi. Patriotizam je bio glavno jelo na tom ministrovom radnom ručku s Hrvatskom udrugom poslodavaca. A i na HTV-u se vadio na foru da se, eto, nije zahvalio ni braniteljima, iako je, kaže, trebao. Poruka je jasna: šljakeri, kuš! Sve u svemu, to što se sindikalisti i laburisti hvataju za jednu jedinu rečenicu nije pošteno prema sirotom Vrdoljaku koji je na toj radnoj žderačini više pobljuvao negoli pojeo i popio.

– Ne moraš bit toliko degutantan...

– A kakav da budem kad ova zemlja, nakon tog poduzetničkog objeda, na Google Mapu izgleda kao rigotina?! Čuo si ministra kako ljudima koje je sudbina kaznila da budu bogatuni u siromašnoj Hrvatskoj, umjesto love za investicije, izmamljuje suzice ponosnice: »Ako nemate neku emociju koja vas veže za neko mjesto, županiju, grad, selo, pa tko bi od nas ostao u ovoj državi?!« Pa zašto ne pregore te emocije i ne odu ganjat biznis tamo gdje bi njihovi poslovni geniji došli do izražaja?

– Možda su toliko humani da radnike ne žele ostavit na cjedilu. Tko bi šljakerima dijelio plaće, tko bi ih hranio, kad ne bi bilo njih kojima ministar zahvaljuje?! Svi bismo, da nam nije Mudrinića i njemu sličnih poslodavaca, završili kao socijalni slučajevi.

– Pazi ti ministra gospodarstva koji kaže: »Da, Hrvatska je 84. na Doing Business ljestvici Svjetske banke. Zamislite čovjeka koji želi investirati u takvu zemlju. Pa kako može?! Što mu je?! To bi učinio jedino u slučaju da iz nekog razloga mrzi sve 83 prethodne zemlje!«

– A pazi onda predsjednika nacionalne udruge poslodavaca koji na to, s onim svojim zabrinutim osmijehom, rastegnutim oko cijele glave, povlađuje ministru! Vrdoljak sretan i zahvalan što ga poslodavci hrane, a Mudrinić ponosan na sebe i svoje, jer mu ministar jede iz ruke.

– A šta si očekivao od Mudrinića: da proturječi Vrdoljaku i da mu objasni kako je Deutsche Telekom u Hrvatsku investirao samo zbog očekivanog profita, koji uredno ubire otkako mu je država isporučila Hrvatski Telekom, a ne zato što silno ljubi ovu zemlju? Ili da mu prizna kako se on osobno zlopati sa skromnom menadžerskom plaćom od bolje da ti ne kažem koliko desetaka tisuća kuna, i to samo zato što u firmi Bell Canada ili Manitoba Telecom Services ne bi mogao uhvatit ni približno toliko, a nipošto zbog neuzvraćene ljubavi prema vazda dužnoj Hrvatskoj?

– I da radnike otpušta samo kako bi firmi sačuvao profit, a sebi menadžersku crkavicu, pa makar i pod cijenu da neki od njih prestanu uživat u prehranjivanju na račun poslodavca i na koncu postanu socijalni slučajevi... Ma govori ti, trafikant, šta god hoćeš, ali Vrdoljak se morao ispričat zbog zahvale Grunfu i ostalima na tome što daju plaće i hrane radnike!

– Zašto da se ispriča ako iskreno, kao i sva nazovikapitalistička bratija iz HNS-a i sestrinskih stranaka, vjeruje da kapital stvara radnike, a ne radnici kapital?! I ako vjeruje da su radničke plaće nužno zlo i besmisleno trošenje kapitala... A posve druga je stvar što u iole pristojnijoj kapitalističkoj zemlji nitko normalan od takvog ministra ne bi tražio ispriku, nego bezuvjetnu i neopozivu ostavku. I to ne samo zbog izjave zahvalnosti milosrdnim tajkunima, nego zbog najavljenog Zakona o radu koji će ozakonit sve ono o čemu ta kutladija sanja već dvadeset godina.

– Pa tko bi došao umjesto Vrdoljaka?

– Na mjesto takvoga ministra može doć ama baš svatko, pa čak i onaj što je svojevremeno govorio: »To što ja nudim biračima, to nitko ne nudi. Ja ovom društvu služim, ja sam prihod, dijelim plaće, mirovinsko, a vi pišete laži i neistine.«

– Ne misliš valjda na Keruma?