Autoceste srama: Godine prolaze, a sudskih presuda za očite krađe nema

Hrvatska je mala zemlja za veliki lopovluk, koji je do danas ostao nekažnjen. U trenutku kad se u Hrvatskim autocestama vode pregovori o restrukturiranju tvrtke i broju prekobrojnih radnika, što je tek uvertira za monetizaciju autocesta, nitko više i ne raspravlja o onome što se dogodilo u HAC-u u posljednjih desetak godina.

Državna tvrtka koja s razlogom predstavlja sinonim za pljačku mjerljivu u milijardama kuna, još uvijek nema ni jednu jedinu presudu za niz afera. Tek su nedavno počela dva suđenja, prvo za nezakonito zapošljavanje u HAC-u protiv bivših direktora Marija Crnjaka i Jurice Prskala, članova uprave Josipa Sapunara, Marija Lovrinčevića, Ivice Mlinarevića i Željka Krapljana, te drugo protiv Jurice Prskala i Marija Lovrinčevića, koje se tereti da su zloupotrijebili položaj i Skladgradnji omogućili izgradnju nepotrebnog odmorišta uz autocestu kod Ploča zbog kojeg je nestalo cijelo brdo, a HAC oštećen za 58,5 milijuna kuna.

Traje i proces za Fimi mediju na suđenju bivšem premijeru Sanaderu, ali je tu HAC tek dio koruptivne hobotnice u sustavu državnih tvrtki. Ujedno je to i proces s ograničenim ambicijama državnog tužitelja, jer unatoč nizu iskaza svjedoka, još uvijek nema optužnica protiv bivšeg ministra Božidara Kalmete i bivšeg glavnog tajnika HDZ-a Ivana Jarnjaka, kao i niza drugih nižerangiranih dužnosnika, čija upletenost i odgovornost proizlaze iz niza iskaza na suđenju.

NESKRIVENE PRIJEVARE

Ako se uzme u obzir da je prošlo oko pet godina od većine afera u HAC-u, zanimljivo je podvući crtu i vidjeti kako stvari stoje danas. Bilo bi pogrešno zaključiti kako nema progona kriminala, jer je isti teško dokazati, odnosno zato što je pljačkaški sustav bio toliko dobro organiziran da je teško pronaći dokaze. Stvari su upravo suprotne, jer su pojedini slučajevi primjer nevjerojatno drske i neskrivene prijevare, gdje se svatko mora zapitati kako je bilo moguće da najviši državni dužnosnici i menadžeri tako otvoreno izigravaju zakon. Možda je najeklatantniji primjer promjene trase za dionicu autoceste Ravča - Ploče, koja je najprije po cijeni od 2,13 milijardi kuna ugovorena 6. travnja 2005. s poslovnom udrugom hrvatskih tvrtki, koje su trebale graditi 19,5 kilometara autoceste. Potom je odlučeno da se od toga odustane i trasa premjesti uz uštedu od 340 milijuna kuna, da bi HAC izravnom pogodbom zatim ugovorio aneks ugovora na projekt od kojeg je odustao, čija je vrijednost za 529,2 milijuna kuna veća!? Tako cijeli slučaj ulazi u sferu "vjerovali ili ne", jer je naprosto teško povjerovati u toliku samovolju i nasilje nad zakonskom procedurom. Prema sličnom obrascu je HDZ-ova vlada na čelu sa Sanaderom i resornim ministrom Kalmetom ugovarala gradnju autocesta vrijednih čak 7,5 milijardi kuna, iako za te investicije nije bilo osigurano financiranje, što je protuzakonito. Takvi ugovori su obvezujući i mogli su u tužbama građevinara za uskraćenu dobit rezultirati odštetama u višemilijunskim iznosima. No građevinari tužbe podizali nisu, jer su ionako ovisni o državnim radovima, nije reagirao ni DORH, pa je i to priča bez epiloga.

RAZMJERI PLJAČKE

O većini afera javno su najviše govorili predstavnici Nezavisnog cestarskog sindikata, čiji predsjednik Mijat Stanić kaže da su javnosti željeli pokazati one najjednostavnije slučajeve kako bi svatko lakše mogao razumjeti o kakvim je razmjerima pljačke riječ. Kod bojenja tunela očito je kako ni korištenje zlatne boje ne bi opravdalo cijenu bojenja od 230 kuna po kvadratu. Kod slučaja signalnih stupića ne može biti opravdanja za kupnju isključivo najskupljih ponuđenih stupića po cijeni od 580 kuna, a ni jednog od 30,5 kuna po komadu. Međutim, stvari se zasad nisu pokazale nimalo jednostavnima tamo gdje se to odavno moralo dogoditi - na hrvatskim sudovima.

- Realno je procijeniti kako se nanesena šteta zbog nezakonitosti i namještanja poslova u HAC-u, ARZ-u i HC-u mjeri u iznosu od približno 15 milijardi kuna. Mi smo veliku štetu imali i zbog nepotrebno ugovaranih nabavki kako bi se nekomu pogodovalo. Događalo se i da je HAC davao novac drugim tvrtkama, primjerice Hrvatskim cestama za gradnju Kalmetine, odnosno ceste do Gaženice, a sada smo mi dužnici za taj posao. Mislim da je kazneni progon svih afera dosad imao jako slab učinak zato što vjerojatno postoje ozbiljne opstrukcije unutar samog sustava u policiji, DORH-u i USKOK-u. Nerealno je očekivati opipljive rezultate ako do danas nitko ne progoni ni propituje odgovornost bivšeg resornog ministra Božidara Kalmete, koji je cijeli sustav cestogradnje vodio punih osam godina, pa je Kalmeta sigurno jedan od važnih režisera pljačke u cestogradnji. Ako se njega zaobilazi, ne može biti pravog rezultata istraga, niti sudskih presuda - ističe Stanić dodajući kako je stvar još apsurdnija ako se zna da postoje dokazi da je Kalmeta godinama imao paralelnu liniju zapovijedanja u HAC-u, o čemu je pisao bivši predsjednik Uprave HAC-a Mario Crnjak.

Danas kad se vlada Zorana Milanovića nada dobiti 2,5 do 3 milijarde eura za monetizaciju autocesta, treba još jednom podsjetiti na svojevrsnu spregu hrvatske politike najvišeg ranga. Načelo je jednostavno. Ono što je HDZ pomogao opljačkati, SDP neće raščišćavati, ali će goleme dugove riješiti prodajom državne imovine opljačkane u vrijeme HDZ-a. S financijskog aspekta dobro je što neki megalomanski projekti nisu realizirani, jer bi tek tada zaduženost bila neizdrživo visoka. I bez tih dionica HAC samo u ovoj i idućoj godini mora platiti 1,25 milijardi eura kredita, što je oko pet puta više od prihoda koje će HAC ostvariti od cestarine u istom razdoblju.

VISOKA ZADUŽENOST

Svejedno nitko od novih menadžera u HAC-u, nitko od članova Vlade ili bilo kojeg predstavnika Kukuriku koalicije javno ne govori niti apelira na istraživanje i raščišćavanje kriminala. Nova uprava zasad važnim smatra isključivo posao restrukturiranja tvrtke, koja će biti spojena s ARZ-om. Sve je to kao uvod u predvidljivi scenarij o monetizaciji autocesta, koja je izuzetno rizičan posao, iako u klasičnom menadžerskom i organizacijskom kontekstu ne mora nužno biti negativna. No razloga za sumnju je mnogo. Dovoljno je pogledati kako rade strani koncesionari danas u Hrvatskoj, a to su BINA Istra i AZM. Prvi su oslobođeni PDV-a, a drugima se plaćeni porez naknadno vraća, pa svejedno imaju uvjerljivo najveću cijenu autoceste po kilometru u Hrvatskoj. Kad se vidi da su neke od najvećih svjetskih korporacija kakve su JP Morgan, BNP Paribas ili Goldman Sachs iskazale interes za savjetnika u monetizaciji, logično se zapitati tko će sutra određivati uvjete budućeg koncesijskog ugovora za autoceste. Prezadužena Hrvatska ili korporativni moćnici? Odgovor je nažalost lako predvidjeti.