Agencijama lakši uvjeti rada, radnicima – kako bude
POD SVIJEĆAMA BURZE RADA GABRIJELE GALIĆ
Privremeno i povremeno zaposleni najčešće ne ispune punu satnicu. Imaju posao i od njega teško mogu živjeti. To se vidi i iz podataka o rastu siromaštva među zaposlenima i to prije svega radnicima u neformalnim oblicima rada
(NOVI LIST) Privremeno zapošljavanje s nastupanjem krize prestalo je biti siguran korak do stalnog zaposlenja. Istovremeno, broj stalnih radnih mjesta s punim radnim vremenom u neznatnom je oporavku. Tržište rada, naprosto, pokazuje interes za manje formalnim radnim angažmanima te je u godinama krize porastao broj radnika koji rade na privremenim i povremenim poslovima.
U nekim sektorima radnici su stalan posao zamijenili nesigurnijim oblikom rada u kojem ne ispunjavaju punu satnicu. Pokazalo je to i zadnje izvješće o zapošljavanju i socijalnoj situaciji u Europskoj uniji.
Agencijski rad uklapa se u sliku tržišta na kojem rastu neformalni oblici zapošljavanja. Dobar dio radnika u te neformalne oblike rada prelazi jer drugog izbora nema. Njihovo radno mjesto je ugašeno. Novi posao teško mogu naći. Ali, mogu zadržati djelić starog radnog mjesta. Ne kao stalno zaposleni već radnici koji su u firmi u kojoj su možda radili desetljeće ili više, sada rade u neformalnijem obliku rada. Pa su ili privremeno zaposleni ili rade povremeno i najčešće ne ispune punu satnicu. Imaju posao i od njega teško mogu živjeti. To se pak vidi iz podataka o rastu siromaštva među zaposlenima i to prije svega radnicima u neformalnim oblicima rada.
Nedavno je Europska komisija objavila izvještaj o radu agencija za privremeno zapošljavanje, odnosno primjeni zakonodavstva koje regulira to područje. Cilj direktive donesene prije šest godina bio je postizanje ravnoteže između veće zaštite radnika zaposlenih u poduzećima za privremeno zapošljavanje i to posebno utvrđivanjem načela jednakog postupanja podržavajući pritom i pozitivnu ulogu koja agencije za privremeno zapošljavanje mogu imati na tržištu. Tako se otvara i mogućnost za odstupanje od načela jednakog postupanja u određenim situacijama.
No, analiza primjene zakonodavstva u praksi pokazala je da kako balans koji se njime htio postići još uvijek nije dosegnut. Opseg primjene određenih odstupanja od načela jednakog postupanja u nekim slučajevima nije poboljšao zaštitu agencijskih radnika. S druge strane, preispitivanje ograničenja i zabrana primjene rada preko agencija u većini slučajeva poslužilo je za opravdanje postojećeg stanja umjesto, kako se Komisija navodi »poticanja promišljanja o ulozi rada poduzeća na modernim i fleksibilnim tržištima«.
Dakle, na razini Unije raste udio radnika u neformalnim oblicima zapošljavanja. I Hrvatska je dio te slike. Možda ne u mjeri u kojoj bi željela biti, ali za koju godinu tko zna što će se zbivati. Izmjenama radnog zakonodavstva mijenjaju se i uvjeti rada agencija. Odnosno, financijski im se olakšava rad na tržištu. Financijsko olakšavanje u osnovi znači da će agencijski radnici biti manje plaćeni. Izuzetak od načela jednakog postupanja postići se se kroz kolektivno pregovaranje u samim agencijama.